Susret u Sv. Filipa Nerija 2014. godine

Na poziv Zajednice sv. Filipa Nerija, i uz punu podršku i pomoć volontera, i ove godine naši su korisnici u trodnevnici pred Svečev blagdan sudjelovali u misnom slavlju i zajedničkom programu i druženju u atriju Crkve.

U subotu 24. svibnja, dva dana prije proslave Sv. Filipa Nerija, uzvrpoljili se naši stanovnici Doma na Lovretu. Baš kao djeca. U tri sata popodne trebali su svi koji su željeli (njih oko 25) biti u parku i pričekati volontere Zajednice sv. Filipa Nerija. Tek dvije prijateljice iz Doma same su odšetale do grada, do Crkve. Po ostale su došli volonteri. Neke su prevozili osobnim vozilima, a druge invalidskim kolicima. Uz prethodan dogovor, svatko je bio zadužen za nekoga i bez strke, u miru vodio, vozio ili za ruku držao po neku nonu.

Jedan dio brojnih volontera iz sv. Filipa skupina je srednjoškolaca i studenata koje okuplja dobra Gorana Kelam, njihova profesorica koja sa svojim mladim volonterima redovito svoje subotnje aktivnosti, svoje vrijeme posvećuju njima starim, nemoćnim i invalidnim osobama. Toj dragoj djeci i mladima naši su korisnici nekako blizu srca, a njihova starost im je pouka i poruka da čovjek živi i traje, žuri i zastaje, kako kada, bez  pravila, ali da se – osim dobrog Boga, osoblja u Domu i njihovih obitelji – preko volontera i drugih dobrih ljudi, uvijek ima netko za njih pobrinuti.

Razmješteni u klupe i kolica, s mladima su spleli, Bogu i ljudima drag vijenac trpljenja i patnje, ali i radosti. Za njima su stajali mladi pjevači i uz pratnju mandoline i gitare uzveličali misno slavlje. Crkva je pjevala, sve je bilo lakše, kao da je bol prestala. Uz svećenikove poticajne riječi i zajedničku molitvu, živo se osjećala radost Božje prisutnosti i međusobnog zajedništva.

Poslije Svete mise, na pjaceti ispred Crkve, okupili su se i mladi i stari, invalidi, bolesnici i započelo je druženje – uz slani i slatki zalogajčić i sok, uz lijepo osmišljen program folklora djece i mladih KUD „Jedinstvo“. Srčano pjevanje nepokretnog mladića u kolicima poticaj je za razmišljanje svima koji kažu da ne mogu ništa jer ih boli. Koliko boli u ovom mladom životu, a kako glasna pjesma i sreća da je ima kome otpjevati, da ga ima tko čuti. U stanci mu volonterka stavlja zalogaje sendviča u usta, a on žuri prožvakati i progutati. Samo da opet zapjeva.

Susret je završio đirom po Rivi. Dobra srca volontera počastila su kavicom ili sladoledom svoje štićenike, naše korisnike. O zalazu sunca sretni i zadovoljni, duhom i tijelom osvježeni, vratili su se i oduševljeno, kao po prvi put, prepričavali još jedan prekrasan doživljaj i događaj uz pripremu na blagdan sv. Filipa Nerija u Splitu.